Život u Betonskoj Krletki
Izadjemo jednog prohladnog jutra na terasu od stana gdje nam je kancelarija i u blizini zapazimo novu gradjevinu koja niče iz braonkaste zemlje. Izranja taman na mjestu gdje je bila stara fabrika ” Radoje Dakić” iz koje su nekada izlazili bageri ko pužići da se kupaju u suncu na velikom platou koji je okruživao masivne fabričke hale i pogone. Sivo zdanje isprepletano jakim čeličnim gredama je dominiralo ovim prostorom. dugo godina. Radnici u plavim uniformama su svakodnevno cirkulisali ovim prostorom i davali mu život.
Onoga dana kad je taj isti bager, porodjen u ovom zdanju, počeo da ruši svoju rodjenu matericu , osjećanja su nam bila pomiješana. Neko je sa sjetom gledao u nekada perspektivnu fabriku koja je obećavala budućnost novim generacijama, a neko je pomislio, taman da uklone ovo ruglo da bi se otvorio novi prostor za neke zelenije i veselije gradjevine. Da istrče dječica iz zelenih i toplih škola i vrtića, dok ih čekaju nasmijani roditelji i odvode ih kroz zelenilo do zgrade u kojoj stanuju, koja opet širi svoja vrata suncu i svojim stanovnicima daje toplinu i zdravlje. Sve je i tako moglo biti zaista ali hladan sjeverac nas vrati u sivo jutro, mračnih oblaka i zbilje.
Zgrada koja se gradila nekako je veoma brzo rasla, spratovi su se nizali vrlo brzo. Upade nam u oko da je bila potpuno siva, nema one lijepe crvene cigle, koja bi trebala da dominira kad već nije staklo i laki metal. Nema cigle čak ni u pregradnim zidovima, sve je beton. Na trenutak se našalismo da nije investitor i kreator ovog zdanja polaznik čuvene komunističke škole, kad se beton obožavao naročito po Staljinovim jednoličnim i sivim gradovima, a sve radi brze gradnje stanova za proleterijat. Tada su se i mostovi i zgrade gradile na sličan način. Ova gradjevina kao da je prošla kroz crnu rupu i obrela se ovdje u 21 vijeku, tu nama pred oči. Tada i spazismo velike ploće za šalovanje izmedju kojih se brzo stvrdnjavao beton za zidove.Otuda i ona čuvena izreka da i zidovi imaju uši, a zapravo nemaju zvučnu izolaciju. Gradnja zaista ide brzinom svjetlosti, ali što sa udobnošću budućih stanara, što je sa modernim materijalima i pečenom ciglom kao prirodnim materijalom. Dje će drvo učvrstiti korijen, a list izdržati kad ga akumulirana toplota ljeta ove katakombe sprži Može li vazduh u ovim betonskim krletkama biti zaista zdrav za njene žitelje pitamo se. Mi u to ne vjerujemo. Izgleda nam sivo ko i život u ovoj betonjerci, a kakav drugo i može biti.
Gledamo, što samo i možemo, ali nam se nešto buni što nas i podstaknu da napišemo koji redak, da naše vjerne klijente i čitatelje trgnemo iz euforije oko niskih cijena. Vi ćete dragi naši živjeti u ovim kavezima bez duše, ali i vaša djeca, pa možda niska cijena i nije toliko niska ako računate na duže staze. Stoga kada pokazujemo neki od stanova i kuća koje prodajemo uvijek pitamo : “Kako se osjećate u ovom prostoru” , ” Da li vam prija” jer ako kupujete samo zbog cijene, to nije dobar izbor. Razumijemo i grčevitu težnju da se ostvari profit i na brzinu popravi bilansna stavka, ali ” Kamo dalje rodjače”? No, možda mi sve radimo pogrešno, da negdje naši klijenti budu zadovoljni i da im prija zdravlju druženje sa nama, možda, ali mi ćemo i dalje nastaviti tom praksom jer osjećamo da radimo pravu stvar. Nek bude ZELENO!!!
